Pjesme divljih ptica

Description

Nakon velikog broja objavljenih djela iz različitih oblasti, akademik Karić nas je obradovao prvim romanom. Čitajući roman Pjesme divljih ptica, iznova bivamo svjedoci kako profesor Karić ima lahku ruku u pisanju da svakoj misli da pouzdana krila koja se sretno spuštaju u naš čitaljski svijet.
Roman je izazvao veliki interes kod čitatelja i književnih kritičara. Roman se čita u jednom dahu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Odlomak iz romana:

Idem kraj bezistana ogrijan toplinom septembra, a preda mnom u magli pamćenja jedan drugi septembar, iz 1570. godine, kad me je do lađe u Dubrovniku pratila majka Mevlija i predala u ruke svome bratu Halidu Pavloviću, kadiji. (Moga oca Salke nije bilo, kasnio je iz Venecije.) I sad, kraj bezistana, nakon petnaest godina, vidim Mevlijinu sreću: slavna mostarska pjesnikinja i travarka Mevlija Pavlović-Humo ispraća sina u carigradske medrese, odužuje dug Bogu, koji se sažalio njenim suznim molitvama i dao da prestane rađati mrtvu djecu. Šta sam tu bio ja, na neznatnom i uskom prostoru, između Mevlijine tuge u molitvi i želje da zatrudni, i vjere da joj Bog iskazuje svoju milost kad je mene nejaka rodila… I kakav je, i koji, moj dug spram njene odluke da me pošalje daleko od sebe, da učim stare nauke naše mile islamske vjere?